Your one and only, xoxo
Kako u današnje vrijeme većina nas uvažava pogodnosti sve bržeg interneta, iako nije ni blizu brzini onoj kakvu imaju zapadne zemlje, sve se bolje upoznajemo s blagodatima piratstva te downloadanjem materijala, 
bilo pornića, serija, filmova, glazbe, emisija, dokumentaraca i inih. Tako evo, dok ne zaživi SOPA, PIPA, ACTA i ostale kreativne umotvorine za suzbijanje piratstva i internetske slobode, neću kriti da ni ja nisam imuna na gore navedene besramne postupke. Vrlo često ubijam dosadu gledajući serije jerbo me filmovi sve više razočaravaju zato što ispada da u današnjoj filmskoj industriji svake godine možda izađe par poštenih filmova. Ovo je sve ostalo krađa i vremena i živaca kada shvatiš da visokih 7.2 na IMDB-u nisu realnih niti 0.01. No, čovjek kao čovjek ima jednu zanimljivu tendenciju da se privikava na određene situacije, pa tako kad i krene gledati neku seriju čisto da vidi kakva je, nastavi gurati dokle ide i barem nalazi smiješnu satisfakciju u ismijavanju scenarija i predvidljivosti budućih epizoda. Stoga sam i ja uhvatila takvih par televizijskih bisera velike popularnosti, a svakim gledanjem nove epizode u meni se gomila sve više frustracija, stoga je ključno da ovdje napišem pokoju rečenicu o sljedećoj seriji - Gossip Girl
Sve se češće pitam je li se ona igra s intelektualnom razinom djevojaka koje ju gledaju ili pokazuje realno stanje IQ-a svoje publike. A znajući da tu seriju gleda i muški spol, nadodajem da su među njima i oni koje znam, dođe mi da se zapitam koliko su ponosni na svoju muškost nakon zadnje sekunde svake epizode. Također , pitam se koliko su pomodni i „fetch“ (nisam sigurna postoji li ova riječ, mislim da sam čula u nekoj teen komediji kako ju neka glupača pokušava progurati da bude „in“) te komentiraju li kroz kadrove koja je kreacija talentiranih glumica bolje realizirana. Ironija i blaženi sarkazam. Evo u wikipediji izbacuje da je Gossip Girl „American teen drama“. Slatko sam se nasmijala u ove sate. No što jest istina, gledana je i to itekako mnogo. Kako je nastala pomama u Americi, tako je nastala i u Hrvatskoj. Klasično, naši su je preveli opet na senzacionalan način: „Tračerica“ te mi još jednom utjerali mali komadić mržnje da više nikad ne upalim HRT.
O čemu je riječ? Radnja je toliko komplicirana iz sezone u sezonu (bolje rečeno epizode u epizodu), da se u opisivanje ne bi upustili ni oni najhrabriji, jer sve se na kraju svodi na isto – haljine, noge, sakoi, elitni dio New Yorka i kvazi romanse. Mislim da u seriji ne postoji kombinacija osoba koje međusobno nisu imale nešto ili pokušavale isto, a da nisu krvni rod - od siromaha iz Brooklyna do raskalašene partijanerice Upper East Side-a Velike Jabuke, ali čak su i oni postali polubrat i polusestra! Također, mora se napomenuti kako figuru oca i majke glume osobe koje bi trebale biti u nekim pedesetim godinama (?), a izgledaju kao stariji siblinzi mlađahnih glumaca.
Nakon prvih par epizoda radnja vas intrigira, jer je tempirana i sve bubri od spletki i zavrzlama međuljudskih odnosa. No onda kad shvatite da je tako iz epizode u epizodu, postane zamorno gledati djevojke koje pokušavaju publici pokazati svoju intelektualnu nadvišenost nad ostalim maloumnicima, jer one imaju sve - bogatstvo svojih roditelja, izgled, moralnost, znanje i zanimljiv život, na kraju krajeva, za kojim svi žude. Nisu ni muškarci daleko od ženskog spola. Muškarci, da, iznimno se kajem što sam upotrijebila tu riječ jer su oni sve , samo ne to. Oni su zapravo ono. It. Svaka epizoda traje četrdesetak minuta i kroz nju se izreda 15 kao lijepih ženski i feminiziranih muškaraca kojima se feminiziranost zapravo ne priznaje, jer su bogati, pa je normalno da uz pare dolaze i fine marke. A to što jedan od glavnih glumaca ima vidljivo počupane obrve, a drugi sjajnije kovrče od saharskog sunca, to ćemo nekako zanemariti. Uz intrigirajuće nastavke jedva iščekujem kad će se početi furati lakirane jakne da budu ekvivalentni momcima iz Dubrave, ili kako je krenulo, čitave šminkerske okolice grada Zagreba. Još je jedna žalosna činjenica da seriju gleda svaki put sve više ljudi. Primjerice, brojka od par milijuna prestiže čak i genijalni Larin izbor, odnosno najbolji ispljuvak Jelene Kreveljače, sadašnje Popović-Volarić. Iliti kako bi moja majka rekla: „najprije se šmajhlala (još jedna izmišljena riječ?) pet godina sa scenaristom, naučila je kak to radi, onda je snimila porno uradak, ubrala pare i ošla u biznis.“ Pametna žena, nema što.
Najbitniji glumci serije, Blake Lively, Chace Crawford i Ed Westwick uredno osvajaju nagrade na Teen Choice Awardsu, nažalost u sektoru „drama“, a ne „komedija“ jer to je ono što jest ova serija, američka Krv nije voda. Gluma im je naivno smiješna, likovi su okarakterizirani 1% dok ovaj ostali dio Gossip Girl serija prepuša svojoj vjernoj publici trinaestogodišnjakinja.
Možda možemo oprostiti plitkost scenarija, stalnu propagandu modnih markica, fejk „život“ i sve ostalo što dolazi u paketu, jer su seriju ipak radili tvorci O.C-a, također serije na isti kalup, gdje se setom prešetavaju mlađahni wannabe glumci koji žele izgraditi karijeru krenuvši od nule, a ja bih vrlo rado vjerovala kako su uloge u seriji poput Gossip Girla te „nule“, odakle oni i kreću. Inače, razočarana sam saznanjem da tu seriju gledaju djevojke koje imaju više od dva desetljeća starosti, pa čak sam razočarana i samom sobom što sam se udostojila napisati ovaj post, jer me svaka nova epizoda Gossip Girla iznova ispuni onim titrajućim bijesom kad poput profesora iz Futurame govorim na glas „I dont want to live on this planet anymore“.
XOXO.